Sarajevo, 22. travnja 2011. – Iako se lobiranje smatra zanimanjem 21. stoljeća, iz razloga što je zapravo moć odlučivanja usredotočena na nekoliko ključnih točaka, lobisti se u BiH još uvijek često doživljavaju kao mešetar, donosi Radio Slobodna Evropa. Situacija je mnogo drugačija u Republici Srpskoj, koja lobiranju posvećuje znatno više pažnje, ali i novca poreznih obveznika.

BiH ne posjeduje lobistički ured u Bruxellesu, iako je, uz Washington, Bruxelles najvažnije mjesto za lobiranje na svijetu. Glavni sudionici lobiranja i dalje su diplomatska predstavništva u zemljama članica Europske unije.

Uzimajući u obzir činjenicu da je, u misiji BiH pri EU, trenutno zaposleno samo devet diplomata, može se zaključiti kako je kvalitetno zastupanje interesa države gotovo nemoguće, kaže za RSE Denis Hadžović, glavni tajnikCentra za sigurnosne studije.

“Naši diplomati su ograničeni u odnosima i vezani su za Bečku konvenciju, ali ovaj neformalni dio koji odrađuju profesionalni lobisti je mnogo učinkovitiji“, ocjenjuje Hadžović.

Uspoređujući se sa stanjem u susjednim državama, koje za lobiranje izdvajaju sredstva, BiH ne izdvaja niti jednu konvertibilnu marku iz proračuna za plaćanje profesionalnih lobista. Dugogodišnji novinar i dopisnik iz Bruxellesa Zekerijah Smajić dodaje kako upravo zbog slabog lobiranja, građani EU imaju veoma negativnu percepciju o BiH.

“Loš ili kritičan imidž u svijetu. Taj podatak često iznosim – oko 82 posto građana EU ima izrazito negativnu percepciju o BiH, a to znači i prema njezinim građanima. Prema tome, s tako lošom percepcijom o nama teško je napraviti ozbiljniji prodor”, zaključuje Smajić.

U Bruxellesu je angažirano oko 2.500 lobističkih tvrtki koji lobiraju, najčešće, na zahtjev vlada, ali i na zahtjev mnogo manje značajnih institucija, udruženja i poduzeća. Za razliku od države BiH, važnost lobiranja prepoznala je Vlada RS koja je do sada angažirala najmanje 80 stručnjaka u svrhu promicanja interesa u Bruxellesu.

“Nažalost, ne postoji  ili postoji vrlo malo ljudi u svijetu koji se bave lobiranjem u svrhu zagovaranja interesa BiH. Bitno je napomenuti kako to nije problem RS-a, nego je problem Vlade u Sarajevu, državnih institucija koje misle kako to može  učiniti diplomatsko-konzularna mreža, koja je nepotpuna i nekompetentna”, kaže on.

Iako se lobiranje u BiH, još uvijek, velikim dijelom smatra nepotrebnim, svoja iskustva u radu s diplomatsko – konzularnim predstavništavima u svrhu promicanja interesa BiH, podijelio je s nama poduzetnik i direktor Zaklade Mozaik Zoran Puljić, predstavnik BiH na Svjetskom ekonomskom forumu prošle godine u Davosu.

“Putovao sam po Aziji, Europi, Sjevernoj Americi itd. Uglavnom, u manjim misijama, naši ambasadori se zaista trude ostvariti neku pozitivnu promjenu, no s druge strane, u većim misijama često isplivaju na površinu problemi poput onih o stranačkoj pripadnosti. Naravno da takvi problemi stvaraju poteškoće u upravljanju i vođenju misije”
, kazao je Puljić.

Mate Granić, nekadašnji ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, već godinama uspješno vodi Hrvatsko društvo lobista. Ozbiljniji pristup RH lobiranju kao struci, najbolje pokazuje zakon o lobiranju, koji bi uskoro trebao biti usvojen u Hrvatskom saboru, a njegovim stupanjem na snagu, lobiranje će napokon biti i pravno regulirano. Svrhu i važnost lobiranja ističe Granić: “Niti jedna odluka američke vlade, niti jedna odluka kongresa ili senata ne prolazi bez lobiranja. Jednako tako je i u EU.”

Lobisti teško mogu promijeniti sliku zemlje, ako se u zemlji ne radi

Poznate lobističke agencije s dobrim političkim vezama ne jamče nužno uspjeh, ali mogu utjecati na poboljšanje postojećih slika. Prema riječima političkog analitičara Obrada Kesića, ovo se osobito odnosi na Washington. Pritom treba voditi računa kako političko lobiranje treba biti na tragu američke vanjske politike. Primjera radi, Kesić navodi Vladu RS koja je angažirala Lobističku agenciju “Capitol Links” iz Washingtona.

“Radili su jednako intenzivno i u Europi i u Americi, istovremeno. I što je znatno bitnije, angažirali su i američke odvjetnike koji su u potpunostii uspjeli prebaciti čitavu raspravu s političkih svađa na razinu koja je RS omogućila prednost, odnosno pravnu raspravu. Razlog tome je usmjerenje na obranu statusa quo, drugim riječima, na obranu Daytona. Znatno je lakše braniti stvari u javnosti nego braniti stvari koje su se odvijale tijekom ratova”
, kaže Kesić.

Za razliku od razdoblja poratnih godina, kada su mnoge nevladine organizacije dobrovoljno lobirale za BiH, danas je to rijetkost, jer BiH više nije u središtu zbivanja. Najpoznatiji lobist Sarajeva, prema riječima gospodina Kesića, i dalje je bivši američki senator Bob Dole i njegova tvrtka “Verner Lipfer” koja je posljednjih godina angažirana i od strane nekoliko bosanskohercegovačkih poduzetnika.

“Najbolji primjer toga je MIMS grupa, osnovana od strane obitelji Selimović, koja je angažirala gospodina Bob Dolea, bivšeg predsjedničkog kandidata, koji su bili dosta prisutni, pogotovo u Kongresu zadnjih godina”, rekao je Kesić.

Najpoznatija organizacija bošnjačke dijaspore u SAD, “Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA)” lobiranjem je uspjela ostvariti priznanje bosanskog jezika kao “World heritage language” u Sjevernoj Americi. Također su dotični i osnivači Kluba prijatelja BiH u kanadskom parlamentu, te kao svoj osnovni cilj navode promjene Daytonskog sporazuma.

Poznati pijanist i predsjednik Američko-bosanske zaklade za kulturu, Saša Toperić, također slovi u javnosti za jednog od najjačih bosanskohercegovačkih lobista. Sam Toperić navodi da se ne osjeća lobistom, već zaljubljenikom u svoju zemlju, koju će i dalje nastojati promovirati.

 

Čirič: Ono što vi radite, lobisti mogu na jednostavniji način prezentirati Europi

“Mnogo toga pojedinci mogu učiniti sami. Također to mogu i organizacije. No, naravno da je znatno bolje stvoriti ujedinjeni sistem suradnje koji uključuje i nadležne institucije”, kazao je Toperić.

Iako priznaje kako se u Americi s nekoliko lobista i dobrim PR-om može donekle promijeniti slika o zemlji, Miloš Čirič, slovenski lobist, upozorava kako bez ostvarenja ozbiljnih promjena u samoj zemlji, koja treba jedinstveno nastupiti, niti najbolji lobisti ne mogu pomoći BiH. Ovo se osobito odnosi na EU koja prepoznaje isključivo standarde koje treba ispuniti. Bez toga je, zaključuje, lobiranje na najvišoj razini samo gubitak vremena i uzaludno bacanje novca.

“Ono što vi radite, lobisti bi mogli znatno lakše predstaviti Europi i također pomoći skrenuti pažnju, s obzirom na postojanje mnogobrojnih problema. No, treba razumijeti kako veoma teško mogu lobisti uistinu izmijeniti stvari, ako ljudi unutar države ne čine ono što bi trebali činiti. Također vam moram reći kako nisam baš najsretniji gledajući događanja u BiH”
, kaže Čirič.

 

Autor: Tina Jelin – Dizdar

Izvor: Radio Slobodna Evropa

Galerija

Gallery

Newsletter


© Copyright 2014. Powered by WordPress