Washington, 23. ožujka 2011. – Tijekom prve dvije godine Obamine administracije kao najdominantnija politička pitanja u SAD-u pokazali su se zdravstvena reforma, reforma financijskog sustava, paket stimulansa te prijedlog zakona o klimatskim promjenama, donosi Center for Responsive Politics (CRP).

Prema podacima CRP-a pokazalo se kako je u tom istom periodu i na barem jednom od četiri navedena pitanja lobiralo gotovo 4,550 kompanija, udruženja i organizacija.

Interes za Obamin paket stimulansa držao je intenzitet kroz prvo tromjesečje 2009. godine nakon čega je počeo ubrzano padati, dok se s lobističkim intenzitetom na financijsku reformu krenulo dosta blaže, međutim snažno pojačalo kroz drugo tromjesečje 2010. godine kada je Obama do tada postojeću regulatornu reformu pretvorio u zakon.

Lobiranje na predloženoj zdravstvenoj reformi s druge strane, stabilno je raslo kroz cijelu 2009. godinu, do samog donošenja zakona kada je intenzitet u potpunosti opao. Najduži period lobiranja držao je “cap-and-trade” prijedlog zakona te prijedlozi o pitanju klimatskih reformi, koji su zbog nedovoljnog broja prikupljenih glasova u američkom Senatu trajali kroz gotovo cijelu 2009. i 2010 godinu, s oscilacijama u lobističkom intenzitetu.

Naknadno provedenom revizijom utvrđeno je kako su gotovo svi najveći potrošači na lobiranje i lobističke aktivnosti bili involvirani u gore navedne prijedloge zakona. Uzevši u obzir rezultate iznešene od strane Center for Responsive Politics, 32 američke kompanije kroz prve dvije godine Obamine administracije, potrošile su najmanje 20 milijuna dolara na lobističke usluge. Među tim kompanijama nalazila su se imena poput LockHeed Martin-a koji je potrošio 26 milijuna dolara, Boeinga koji je potrošio 34 milijuna dolara, Pfizer Inc-a s utrošenim iznosom u visini 39 milijuna dolara, Exxon Mobil-a također s 39 milijuna, FedEx Corp-a s 41 milijunom itd. Od onih koji su uložili još veće financijske iznose ističu se PgiE Corp s 51 milijun dolara te General Electric s 65 milijuna dolara. Međutim s obzirom na demonstrirane rezultate na prvom mjestu već uobičajeno nije došlo do promjene, budući da je iznos koji jeAmerička gospodarska komora kroz taj vremenski interval utrošila na lobiranje iznosio 276 milijuna dolara.

Okvirno gledajući u periodu 2009.-2010. godine zakonodavci su predstavili 13,675 rezolucija i prijedloga zakona. S obzirom na te brojke objektivan iznos koliko su određene interesne skupine potrošile na lobiranje približno je 7 milijardi američkih dolara, što je matematički gledano više od pola milijuna dolara po prijedlogu zakona.

Paket stimulansa

Američko gospodarstvo pogođeno krizom primoralo je Obaminu administraciju da nastavi s aktivnostima započetim tijekom mandata bivšeg predsjednika Georgea W. Busha, što se prvenstveno odosilo na “pumpanje” novca u gospodarstvo u nadi za njegovom čim skorijom revitalizacijom. Službeni naziv Obaminog paketa stimulansa “American Reinvestement and Recovery Act” tada je dosegnuo 787 milijardi dolara, uključujući porezne olakšice, benefite za nezaposlene, zdravstvo, infrastrukturu i energetske programe.

S obzirom na toliku količinu sredstava za ulaganje iz Center for Responsive Politics ističu da ne treba čuditi kako je taj prijedlog postao najlobiraniji u posljednjih nekoliko godina. Prema službenim podacima za ovaj paket stimulansa su lobirale 2,399 kompanije, organizacije i interesne skupine. S krajem 2010. godine taj se broj povećao na 2,822 organizacije, koje su prijavile lobisičke aktivnosti i to najčešće prema Bijeloj kući te Ministarstvima financija, energije i transporta. Taj se broj smanjio na 500 pri kraju četvrtog kvartala 2010. godine. Zabilježeno je kako samo dvije kompanije od navedene 32 koje su utrošile više od 20 milijuna dolara na lobiranje, nisu poduzele nikakve lobističke radnje, a to su ConocoPhillips te Northrop Grumman.

 

Reforma zdravstvenog sustava

Po završetku djelatnosti vezanih uz paket stimulansa, lobistička pažnja brzo se preusmjerila na zdravstvenu reformu. Zdravstvenom reformom iz perspektive demokrata ponajprije se htjelo postaviti minimalne standarde za zdravstveno osiguranje, ograničiti osiguravajuća društva, smanjiti pojedine troškove te provesti veći broj drugih zacrtanih smjernica.

Zastupnici parcijalnih interesa iznimno su se željeli naći u toj “parnici”, a brojke su potvrdile da jesu, masovno… Broj organizacija s lobističkim radnjama učetverostručio se gledajući 2009. godinu, odnosno inicijalna brojka organizacija porasla je s 339 na 1,581 kompaniju. Takvi podaci pokazuju kako je u tom trenutku gotovo 13% svih organizacija s aktivnim lobističkim aktivnostima, bilo usmjereno na zdravstvenu reformu. Nakon prvog kvartala 2010. godine i donošenja zakona broj organizacija se oštro smanjio, međutim određeni broj je zadržao lobističke aktivnosti, te ih usmjerio prema centrima za zdravstvenu skrb, kao i Ministarstvu zdravstva.

Rezultati pokazuju kako su devet od deset najvećih potrošača na lobiranje ujedno lobirali i na zdravstvenoj reformi, dok jedino četiri kompanije od 32 najveća potrošača nisu lobirale po tom pitanju: FedExBPUnited Technologies i Koch Industries.

Zakon o klimatskim promjenama

Predviđenim “cap-and-trade” prijedlogom zakona prvenstveno se namjeravala smanjiti emisija štetnih plinova i uvesti čišća tehnologija prihvatljivija pretpostavljenim ekološkim standardima. Takav prijedlog automatski se doticao mnogih energetskih, naftnih i sličnih kompanija čiji su interesi u ovom smislu bili ozbiljno ugroženi.

S početnih 829 kompanija koje su prijavile lobiranje tijekom drugog kvartala 2009. godine broj se do kraja te godine polako povećavao, da bi u četvrtom kvartalu 2010. godine pao na samo 500 organizacija, kao rezultat nedovoljnog broja glasova američkog Senata. Podaci pokazuju kako su najčešće lobističke aktivnosti bile usmjerene prema Kongresu i Senatu, te Ministarstvu energije i Agenciji za zaštitu okoliša. Pretpostavlja se da je 250 do 300 organizacija lobiralo Agenciju ili Ministarsvo energije obje godine Obamine administracije.

Šest od deset najvećih potrošača na lobističke usluge, bilo je uključeno na ovom prijedlogu zakona: Američka gospodarska komoraGeneral Electric,PgiE CorpExxonMobilFedEx te AARP, odnosno dvije trećine od 32 najveća potrošača bile su angažirane na ovomu prijedlogu. Cjeloukupna brojka svih kompanije iznosila je 1,098.

 

Reforma financijskog sustava

Nazivali su je prevelikom da bi doživjela pad, a financijska reforma ili “Wall Street reform” uključivala je interese osiguravajućih društava, investicijskih kompanija te financijskih institucija.

Lobističke aktivnosti na ovom prijedlogu nisu porasle sve do posljednjeg kvartala 2009. godine, tj. do ponovnog pokretanja reforme od strane Kongresa. Broj interesnih skupina kroz narednih šest mjeseci naglo je porastao te je u drugom kvartalu 2010. brojio 814 organizacija, odnosno 6% svih lobističkih aktivnosti koje su u tom trenutku bile na snazi.

Najčešći centri lobističkog utjecaja u ovom slučaju su bili Kongres, Senat i Ministarstvo financija, s tim da se napominje kako su i nakon donošenja zakona, Komisija za razmjenu i Trgovačka komisija bile pod lobističkim utjecajem od strane 100 organizacija.

Po pitanju financijske reforme osam od deset najvećih organizacija je aktivno lobiralo na ovom predmetu. Bilježi se brojka od samo četiri kompanije od 32 najveća potrošača koje nisu uključivale nikakve lobističke aktivnosti. Krajnja i najveća brojka uključenih organizacija iznosila je 980 kompanija.

Center for Responsive Politics, po završetku istraživanja napomenulo je kako se brojke koje su njime iznesene ne mogu uzimati kao potpuno točne, budući da ljudska pogreška nije isključena, ali uzima se u obzir i činjenica kako lobisti nisu primorani iznositi ovakav tip podataka u standardiziranoj formi.

Bruno Jelić

Galerija

Gallery

Newsletter


© Copyright 2014. Powered by WordPress