Pariz, 15. lipnja 2012. – Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) objavila je dokument Lobbying rules: preventing state capture  u kojem donosi deset pravila kako kreirati efikasnu regulaciju lobiranja.

1. Imaju li svi dionici pravedan i jednak pristup formulaciji i implementaciji javnih politika?
Ukoliko se uspostavi jednak tretman svih sudionika policy procesa, tada će inercijom ishod javne politike postati kvalitetniji i efikasniji, te neće biti podređen organiziranim interesima koji posjeduju najviše financijskih sredstava.

2. Hoće li pravila i smjernice za lobiranje biti u skladu s društveno-političkim i administrativnim kontekstom?
Države ne bi smjele slijepo kopirati postojeće regulatorne prakse, već ih trebaju prilagoditi različitim (nacionalnim) kontekstualnim čimbenicima, od kojih su najvažniji razina društvenog povjerenja u institucije i birokratski kapaciteti za provedbu same regulacije.

3. Jesu li pravila i smjernice za lobiranje konzistentni s općim okvirom stvaranja javnih politika i regulatornom praksom?
Države bi trebale uzeti u obzir može li se postojeći policy okvir i regulatorna praksa uskladiti s kulturom transparentnosti  i odgovornosti u lobiranju.

4. Postoji li jasna definicija što znači “lobirati”, a što biti “lobist” u pravilima i smjernicama za lobiranje?
Pravila i smjernice moraju se primarno odnositi na subjekte koji primaju naknadu za izvođenje lobističke djelatnosti – konzultantske lobističke firme iin-house lobiste. Međutim, definicija lobiranja mora istovremeno biti dovoljno široka i inkluzivna kako bi otvorila dovoljno manevarskog prostora za različite interesne grupe- profitne i neprofitne- koje žele utjecati na donošenje političkih odluka.

5. Jesu li informacije o lobističkim aktivnostima javno dostupne?
Regulatorni okvir mora pružiti javno informiranje o lobističkim aktivnostima kako bi omogućio nadzor društva (udruga, nezavisnih medija i dr.) nad djelatnošću. Prema tome, potrebno je uspostaviti javni registar lobista, koji bi trebao biti redovito ažuriran.

6. Mogu li se lobističke aktivnosti pažljivo nadgledati od strane dionika?
Za nadzor lobističkih djelatnosti ključno je imati vibrantno civilno društvo, koje uključuje promatrače (“pse-čuvare”), reprezentativne civilne udruge i nezavisne medije. Stoga vlade moraju osigurati putem različitih mehanizama komunikacijskih tehnologija (poput interneta) kvalitetan, jeftin i brz pristup potrebnim informacijama.

7. Postoje li jasna pravila i smjernice za javne službenike prilikom interakcije s lobistima?
Osim regulacije lobističke djelatnosti, potrebno je, s druge strane, kreirati jasne principe, pravila, standarde i procedure koji formaliziraju odnos između javnih službenika i lobista. Na taj način, izbjegava se zlouporaba položaja od strane javnih službenika, smanjuje mogućnost korupcije i dugoročno poboljšava imidž lobističke profesije kao legitimnog aktera u policy procesu.

8. Pokoravaju li se lobisti standardima profesionalizma i transparentnosti?
Drugim riječima, važno je promovirati samoregulaciju lobističkih organizacija: lobisti bi trebali suradnju s javnim službenicima bazirati na integritetu i iskrenosti, pružati pouzdane i točne informacije te izbjegavati sukob interesa između njihovih klijenata i javnih službenika s kojima surađuju.

9. Posjeduje li vlada koherentan set strategija i praksi koji bi trebao osigurati podvrgavanje pravilima i smjernicama za lobiranje?
Donošenje zakonske regulative nije eo ipso dovoljno za uspješnu implementaciju regulacije. Potrebno je osigurati adekvatne mehanizme zamonitoring i primjenu pravila, koji će podizati svijest o pravilima i standardima,  definirati potrebne vještine za lobiranje i evaluirati vjerodostojnost javnog registra.

10. Vrši li se periodična evaluacija implementacije pravila i smjernica za lobiranje?
Države bi trebale vrednovati- uz pomoć predstavnika lobista i civilnog društva – implementaciju pravila i smjernica u lobiranju kako bi bolje shvatile koji to faktori utječu na uspjeh ili neuspjeh u implementaciji.

 

Lobbying rules: preventing state capture

 

Izvor: OECD

Priprema i prijevod: Nikola Zubalj

Galerija

Gallery

Newsletter


© Copyright 2014. Powered by WordPress