Za razliku od EU i velikog broja europskih zemalja, u kojima je lobiranje regulirano propisima, uredbama, pravilnicima ili zakonima, većina zemalja jugoistočne i istočne Europe i dalje nema propise o lobiranju, čija uloga široj javnosti i nije potpuno jasna. U takvim okolnostima, lobiranje je plodno tlo za korupciju.

Takav slučaj je i u Srbiji, gdje postoji Društvo lobista Srbije koje se zalaže za donošenje zakona kojim bi se to područje reguliralo. Službeni stav tog udruženja je da je Srbiji potreban zakon, jer spada u red zemalja u kojoj nije jaka svijest o poštivanju propisa, zbog čega je potrebno striktno i detaljno reguliranje tog područja. Reguliranjem i jačanjem lobiranja Srbija bi, kako se navodi u obrazloženju Društva, dobila i dobro obučene lobiste koji bi za njene interese radili na međunarodnom planu.

U Crnoj Gori je u toku donošenje takvog zakona, kojim su definirana konkretna rješenja o tome tko smije lobirati i za koga se može lobirati. Lobiranjem se, kako je predviđeno tim tekstom, mogu baviti fizičke osobe, poduzetnici, trgovačka društva, pravne osobe, poslovna udruženja bez statusa pravne osobe, kao i nevladine organizacije. Nacrtom zakona predviđeno je da se javnim službenicima i njihovim srodnicima zabrani lobiranje, i to tijekom trajanja funkcije i najmanje dvije godine od prestanka funkcije, a zabranjeno je i članovima upravnog i nadzornog odbora trgovačkih društava, kao i tvrtkama u kojima država ili lokalna samouprava imaju udio, akterima političkih stranaka i članovima tijela upravljanja državnog fonda i zaklada. Predviđeno je da lobist mora imati zaključen ugovor o lobiranju s naručiteljem lobiranja, ne smije davati lažna obećanja, a u obavljanju djelatnosti dužan je osigurati autentične i točne podatke i da ih naručitelju pravovremeno dostavlja. Lobist se ne smije služiti podacima do kojih je došao na nezakonit način.

U Hrvatskoj se već godinama govori o potrebi donošenja zakona kojim bi se reguliralo profesionalno lobiranje i spriječila korupcija uspostavljanjem standarda ponašanja između lobista i državnih službenika, ali takav zakon još nije donijet. U Hrvatskom društvu lobista, prvom strukovnom udruženju koje okuplja profesionalne lobiste, očekuju da bi zakon o lobiranju Hrvatski sabor mogao donijeti vrlo brzo, do sredine ljeta kada se očekuje i završetak hrvatskih pristupnih pregovora s EU. To udruženje, na čijem čelu je bivši šef hrvatske diplomacije Mate Granić, iniciralo je donošenje zakona.

U strukovnom udruženju očekuju da zakon, između ostalog, uključi obavezni javni registar lobista pri Hrvatskom saboru i Vladi radi jačanja transparentnosti u radu hrvatskih institucija i lobista, odnosno eliminaciju sive zone. Uz to također treba uvesti i kodeks ponašanja koji bi se odnosio na lobiste, ali i na državne službenike. Uz sve to, zakon bi trebalo precizirati što se sve može smatrati lobiranjem, koje su lobističke aktivnosti dopuštene, ali i koje su predviđene sankcije za nedopušteno djelovanje.
Tema profesionalnog lobiranja u Hrvatskoj je posebno intenzivirana poslje 2000. godine, kada se očekivalo da država dobije “zeleno svijetlo” za početak pristupnih pregovora koji su službeno počeli tek 2005.

 

Lobiranje bez strogih pravila postoji i u Poljskoj i Češkoj

Češka je od proljeća započela u Parlamentu seriju okruglih stolova s ekspertima o lobiranju i lobistima, kako bi konačno zemlja dočekala sveobuhvatniji i precizniji zakon. Radna grupa od 25 eksperata i zastupnika treba na tim okruglim stolovima do kraja lipnja pripremiti prijedlog zakona o lobiranju, do kraja naredne godine Ministarstvo unutarnjih poslova pripremit će analizu i pretočiti prijedlog u paragrafe, a zakon bi trebao stupiti na snagu 2014. godine. Češka bi dobila obavezni, a ne samo dobrovoljni registar lobista, ali političari nisu voljni otvarati javnosti i svoje dnevnike sastanaka i prijavljivati svaki sastanak koji bi možda mogao biti lobiranje. “Ne možemo odmah tražiti totalnu regulaciju kao u Americi ili Kanadi. Ljudi bi poludjeli, to bi za njih bilo previše”, kazala je zastupnica Lenka Andrisova koja predvodi radnu grupu.

O lobiranju se ponovo glasno i često govori i u susjednoj Poljskoj koja od 2005. ima Zakon o lobiranju, po ugledu na američki, ali je, po nepodijeljenim ocjenama, zastao na pola puta zbog maglovitih formulacija i nejasnih definicija. Odabrana je uža definicija lobista, samo profesionalnih, onih koji lobiraju za treću stranu, a gospodarstvenici i menadžeri koji u najvećoj mjeri nastoje u korist svojih kompanija utjecati na zakonodavni proces uopće nisu tretirani kao lobisti, jer rade u svoju korist.

Poljska zato sada ponovo mora rješavati problem da lobiranje u njoj kao u većini postkomunističkih zemalja često biva samo maskirana korupcija i Ministarstvo unutarnjih poslova pripremilo je novi prijedlog zakona koji bi kao lobiranje tretirao svaki pokušaj oblikovanja zakona u toku legislativnog procesa dozvoljenim, legalnim metodama. Uz tu vrlo široku definiciju lobiranja novi zakon bi uveo obvezu službenika da prijave svaki kontakt, čak i telefonski s lobistom, a lobisti bi morali podnositi izvještaje o svojim aktivnostima i to Središnjem uredu za borbu protiv korupcije. Za neprijavljeno lobiranje prijetila bi kazna od tri godine zatvora.

 

Dominik Žganec

Fotografija: stock.XCHANG

Galerija

Gallery

Newsletter


© Copyright 2014. Powered by WordPress