Beograd, 10. siječnja 2013. – “Zakon o lobiranju u Srbij ne postoji pa se svi poslovi završavaju daleko od očiju javnosti. Nije poznato tko lobira i za koga. Korupcija će rasti sve dok se to ne riješi,” upozoravaju sugovornici za portal S media.

S obzirom na nepostojanje zakona, hodnicima državnih poduzeća sve češće prolaze estradni umjetnici i menadžeri koji se predstavljaju kao zastupnici stranih poduzeća. Bez nekog posebnog ovlaštenja dogovaraju milijunske ugovore s predstavnicima države.

Ista  situacija je i s lobistima koji u svijetu rade u ime Srbije, ne ostvaruju pozitivne rezultate, a za “skupljanje prašine” uzimaju velike novčane iznose. Albanci, primjerice, imaju veliki utjecaj u američkom Kongresu pa čak i u FIFA-i, a naši misle isključivo na vlastitu zaradu.
Svatko je lobist dok se ne dokaže suprotno?

Za nastalu situaciju prije svega krive državu koja još nije uvela red u lobističku djelatnost. U Ministarstvu trgovine se još uvijek bave nacrtom zakona, a kako sami priznaju, ova oblast im je potpuna nepoznanica.

“Trenutno je lobiranje pravno neuređeno pa svatko može nazvati lobistom,” kaže za S media portal savjetnik ministra, Dušan Protić. “Mi se, kao i javnost, tek upoznajemo s tom temom. Osnova na kojoj treba biti uređena ova oblast je antikoruptivni mehanizam. Sprječavanje korupcije je polazna točka.”

Odgovor na to što će zakon konkretno promijeniti ponudilo je Društvo lobista Srbije koje je sudjelovalo u izradi dokumenta. “Trenutačno ne postoji lobiranje kao legalna aktivnost,” napominje Balša Kašćelan, potpredsjednik Društva lobista Srbije. Novi zakon predviđa tko sve može biti lobistom, kako izgleda ugovor o lobiranju, podrazumjeva transparentnost postupka i kontrolu države koja se ogleda kroz registar lobista i izvještaj koji će lobisti morati sastaviti jednom godišnje. U izvještaju mora biti navedeno tko je angažirao lobista, temeljem čega i s kim je stupio u kontakt. Država će omogućiti licenciranje ljudi za stupanje u kontakt sa zakonodavnim i izvršnim organima te za lobiranje interesa gospodarskih subjekata. Zauzvrat, svi dijelovi tog procesa moraju biti transparentni i javni.

Zbog ogorčenosti javnosti i negativnog odnosa prema terminu “lobist,” zakon će dobiti drugačije ime – Zakon o zaštiti javnog interesa od nedopuštene trgovine utjecajem.

“Zbog natpisa da se Maja Nikolić (op.a. srbijanska pjevačica) i njoj slični bave lobiranjem, taj zakon neće u svom imenu imati termin lobiranje”, navodi Kašćelan.


Što manje lobiranja

S druge strane, Nemanja Nenadić iz Transparentosti Srbije za S media portal ističe da je najveći problem u ovoj oblasti što proces donošenja odluka nije dostupan javnosti.

“Izrada zakona mora biti javna. Trebalo bi otvoriti javnu raspravu, ali pravu, a ne fingiranu! Mora se znati tko se kome obraća i s kakvim prijedlozima. Samim tim, bila bi smanjena potreba za lobiranjem. Također, trebalo bi utvrditi tko se time može baviti, na koji način, kojim sredstvima, kako dolaze do donosioca odluka. Dakle, prvo bi trebalo izmijeniti Zakon o državnoj upravi, pa tek onda otvoriti raspravu o zakonu o lobiranju” navodi Nenadić.


Znamo tko je kriv!

Kao glavne krivce za kaos u oblasti lobiranja Nemanja Nenadić izdvaja nosioce javnih funkcija. “Oni imaju obavezu kazati tko im se obraćao i zbog čega” – smatra Nenadić.

“Mislim da se lobiranje kod nas odvija neformalno zahvaljujući personalnim kontaktima ljudi iz vlasti, ljudi sa koji traže neki svoj interes i onih koji to obavljaju u njihovo ime. Mi nemamo pojma koliko je to rašireno.”
Izvor: S mediaDruštvo lobista Srbije

Autor: Dušan Mlađenović

Prijevod i prilagodba: Daria Arežina

Galerija

Gallery

Newsletter


© Copyright 2014. Powered by WordPress