Bruxelles, 1. listopada 2011. – “The Private Interest Representation by Former EU Commissioners”, naziv je studije koja analizira karijeru 92 bivša povjerenika Europske komisije u razdoblju od 1981. do 2009. s ciljem utvrđivanja onih koji su po odlasku s funkcije postali lobisti, donosiEuobserver.

Autori studije, Ronald Vaubel, Bernhard Klingen i David Muler, otkrili su da se 36 bivših povjerenika, odnosno 39% od ukupnog broja nakon napuštanja Europske komisije zaposlilo u privatnim kompanijama, priključilo nekoj lobističkoj interesnoj skupini ili su osnovali vlastiti konzultantski biznis.

O njihovom daljnjem lobističkom angažmanu u najvećoj mjeri ovisi sfera njihovog prethodnog rada. Studija pokazuje da šansa za prelazak u lobističku profesiju iznosi gotovo 100% ukoliko su bivši povjerenici Komisije radili na politici zaštite tržišnog natjecanja, 89% za one angažirane na području unutarnjeg tržišta, 67% za gospodarstvo i financije, a 57% za poljoprivredu, energiju ili industriju. S druge strane, povjerenici zaduženi za područje istraživanja, obrazovanja, upravne poslove, zdravlje ili višejezičnost uglavnom ne nastavljaju karijeru kao lobisti.

Uz područja rada i djelovanja pokazalo se kako i zemlja podrijetla igra značajnu ulogu pa je tako najveći broj prelazaka zabilježen kod povjerenika iz Portugala, Austrije, Bugarske i Malte, dok je postotak najniži za skandinavske zemlje.

Još jedan bitan faktor je obrazovanje, budući da se lobiranjem nastavlja baviti 48% pravnika i 35% ekonomista. Uz to, utvrđeno je kako povjerenici nominirani od strane lijevo usmjerenih vlada znatno manje nakon odlaska s funkcija zastupaju privatne interese.

Posljednji faktor koji ima važan utjecaj su godine povjerenika koji se s dužnosti povlače u prosjeku sa 58 godina života i 6 godina staža u Komisiji. Vjerojatnost da će se povjerenik baviti lobiranjem znatno je veća ukoliko osoba ima duži staž u Komisiji te ako je u trenutku odlaska s funkcije mlađa, za razliku od njihovih starijih kolega koji obično nakon mandata odlaze u mirovinu.

Analizom je utvrđeno da je nakon 80-tih godina stagnacije u periodu od 1993.do 1999. došlo do porasta prelazaka dužnosnika na lobističke funkcije (eng. revolving door, op.a.), ponajprije zahvaljujući donošenju “Jedinstvenog europskog akta” iz 1987. i “Ugovora iz Maastrichta” iz 1993., koji su omogućili efektivnije djelovanje i jače uključivanje interesnih skupina u donošenje odluka na EU razini.

S ciljem sprječavanja zlouporabe ovakvih aktivnosti, Europska komisija uvela je Kodeks ponašanja kojim je propisala “period hlađenja” (eng. cooling-off period) čime se bivšim članovima Komisije onemogućava lobiranje za privatne interese 18 mjeseci nakon napuštanja dužnosti.

 

Izvor: Euobserver

Autori: Bruno Jelić i Ivan Vuković

Fotografija: Europska komisija

Galerija

Gallery

Newsletter


© Copyright 2014. Powered by WordPress