U srijedu, 29. listopada 2014. godine održan je sastanak delegacije HDL-a sa predsjednikom Odbora za gospodarstvo, Ivom Jelušićem. Natko Vlahović, predsjednik HDL-a predstavio je problematiku vezanu za donošenje Zakona o lobiranju stavivši naglasak na period čekanja da isti uđe u javnu raspravu. Gospodin Jelušić je također uočio predrasude vezane za pojam lobiranja, te je usporedio naplatu usluga lobiranja sa sklapanjem ugovora o radu na proviziju čime se dobiva dojam da subjekt radi za svoje osobne ili nečije interese. Svaka Vlada koja predloži donošenje takvog zakona riskira da u očima javnosti bude percipirana kao subjekt koji se zalaže za nečije interese, unatoč činjenici što se Zakon o lobiranju zalaže upravo za interese onih najslabijih kojima je ovaj zakon jedan od načina da se obrane od velikih igrača koji mnogo lakše koriste mehanizam lobiranja.

Predsjednik HDL-a je iznio američki primjer gdje u pravilu svaka tvrtka ima vlastitog predstavnika koji se bavi lobiranjem i javnim politikama (potpredsjednici za javnu upravu ili javne poslove), te smatra da bi isto tako trebalo biti i u Hrvatskoj. Gospodin Jelušić se složio sa konstatacijom da je u SAD-u lobiranje legalan i normalan postupak,  što je i logično za predsjedničku kampanju jer predsjednik treba sredstva za provođenje iste, a sve je zasnovano upravo na tome da su privatni interesi temelj društva, a borba za njih jest u interesu države.

U Europi je doduše, situacija nešto drugačija, pa je tako i situacija u Hrvatskoj bitno različita po pitanju lobiranja. Iako Hrvatska djeluje po pravilima tržišnog gospodarstva, stanovništvo se na neki način boji tržišta i profita zbog socijalističkog utjecaja koji je i dalje ukorijenjen u kulturi društva. Moglo bi se reći da vlada svojevrstan antipoduzetnički duh koji se ne zalaže za privatni interes i za privatne profite, a istovremeno se zalaže za socijalnu pravdu spajajući drvo i željezo – socijalizam i liberalizam.

Stoga, izazov s kojim se suočavamo je pronalazak pravog, mekog puta ostvarenju ovog zakona.

HDL se zalaže za jedinstveni registar u kojem bi svatko imao pravo na vlastitog predstavnika koji lobira, na što se g. Jelušić nadovezao da smatra da bi Ministarstvo gospodarstva trebalo biti nadležno po tom pitanju. Predlaže promjenu imena zakona koje će odgovarati sadržaju ali neće imati negativan prizvuk – zakon o interesnom zastupanju. Predloženim se referira na Europsku uniju gdje se ovaj zakon također ne naziva zakonom o lobiranju niti se registar službeno zove registar lobista.

Zaključeno je da se treba ugledati na primjere iz prakse nacija poput Njemačke i Austrije, te lobiranje u Hrvatskoj učiniti jednim od poslova javnog zagovaranja.

 

Photo: večernji.hr

Galerija

Gallery

Newsletter


© Copyright 2014. Powered by WordPress