Razvijene zemlje Europske unije često  pozivaju države članice na transparentnost, no čini se da i sama Europska unija u konačnici ne potiče svoje lobiste na registraciju.

Umjesto da učine registraciju obaveznom, vodeća tijela Europske unije dopuštaju dobrovoljnu registraciju svima onima koji žele utjecati na javne politike. Na neveliko iznenađenje, mnogo lobista se nije registriralo.

U konačnici, zašto i bi? Ne registriranje znači da mogu utjecati na vrhovna tijela u svim pitanjima, pa i onim protivnim javnom mišljenju bez da budu identificirani kao sudionici.

Nakon što je proglašen za prvog potpredsjednika Europske komisije u listopadu prošle godine, Frans Timmermans je obećao obaveznu registraciju. Nakon što je predstavljena Timmermansova lobistička politika, svi oni koji zagovaraju transparentnost bili su začuđeni što je u konačnici nedostajalo motiva za registracijom.

Pokušavajući smanjiti kriticizam, Timmermans je naglasio kako su se članovi Europskog parlamenta i Europske komisije dobrovoljno dogovorili da neće ostvarivati kontakte s lobistima koji nisu registrirani.

Ipak, i u ovom slučaju, nepoštivanje dobrovoljnog dogovora neće dovesti do nikakvih sankcija.

„Ukoliko registar lobista ne postane obavezan, neće biti moguće građanima osigurati točnu i relevantnu informaciju o tome tko lobira, za koje pitanje i koliko financijskih sredstava će biti utrošeno“, naglasio je Paul de Clerck, jedan od zagovaratelja veće regulacije lobiranja u Bruxellesu.

Razlog zašto registar mora postati obavezan je i  sam broj lobista koji se u Bruxellesu pojavljuje. Više od 6.600 organizacija zastupa zapanjujućih 30.000 pojedinaca, a još je tisuće njih koji nisu registrirani.

Pojedinci koji još uvijek zastupaju iz sjene obično su predstavnici visoko pozicioniranih odvjetničkih društava koja pokušavaju utjecati na politiku EU. Obavezna registracija, osim što će razotkriti tko pokušava utjecati na odluke u Europskoj uniji, prikazat će i način na koji isti to pokušavaju učiniti.

Nastavno na nedostatak interesa za registracijom,  bez propisne regulacije lobisti u konačnici mogu i ne moraju otkriti s kime lobiraju i koliko su točno novca potrošili na isto.

Primjerice, Microsoft je objavio potrošnju od 5.786.000$ na lobiranje u Europskoj uniji u 2013. godini. Za razliku od toga, Facebook je objavio brojku od 548.000$, desetinu Microsoftovog iznosa.

Poznato je da se Facebook trenutno nalazi u više regulatornih rasprava, uključujući i onu vezanu uz inicijativu EU za većom privatnošću korisnika Facebooka. Za zaključiti je da za takvo nešto trebaju potrošiti puno više od pola milijuna dolara godišnje. Pitanje koje se otvara je da li bi Facebookova potrošnja na lobiranje bila sličnija Microsoftovoj da je registar Europske unije bio obavezan.

 

Šire je pitanje i zašto registar nije bio obavezan u svojoj prvoj verziji. Dok se ne riješi to pitanje, vodeće zemlje bi se trebale suspregnuti od komentara na transparentnost ostalih zemalja članica.

 

Izvor: EurActiv

Foto:: epthinktank

Galerija

Gallery

Newsletter


© Copyright 2014. Powered by WordPress