Od kada je nova administracija došla u Washington DC, izrečeno je mnogo obećanja kako će se „počistiti grad“ i eliminirati lobiste iz zakonodavnih i regulatornih procesa. Sjajna retorika, ali nažalost za Obaminu administraciju, pravo građana da utječu na odluke vlasti, bez obzira kojom se profesijom bavili, zajamčeno je Ustavom SAD-a.

Od prvog dana, nova administracija pronalazila je načine kako bi skrenula pozornost od stvarnih problema, napadajući popustljive i preregulirane lobiste, a sve zbog populističke politike dobivanja potpore birača.

Mnogi ljudi očarani su našim predsjednikom koji uživa zvjezdani status, a po medijskim reakcijama reklo bi se da su novinari zaposleni na adresi 1600 Pennsylvania Avenue (adresa službene rezidencije predsjednika SAD-a, op.a.) Bit ću iskren, iako želim predsjedniku da bude uspješan u rješavanju naše ekonomske situacije, to se ne može napraviti demoniziranjem čitave profesije ili narušavanjem ustavnih prava. Da bih demonstrirao zlobu koja dolazi iz Bijele kuće pojasnit ću nova pravila uvedena za lobiste.

 

Početak hajke

Prvo je 21. siječnja 2009. godine predsjednik Obama potpisao svoju prvu odluku kojom je praktički ustanovljeno da nijedna osoba koja se bavi lobiranjem ili se nedavno bavila tim poslom, ne može raditi u novoj administraciji u području u kojem je stručnjak jer je ta pitanja zastupala kao lobist. U teoriji to zvuči uredu, ali u stvarnosti to ne funkcionira.

Lobistima su potrebna desetljeća da bi postali relevantni stručnjaci za određena pitanja. Zanemariti njihovu stručnost je apsurdno. Ubrzo nakon što je ta odredba napisana, Vlada ju je sama prekršila uključivši lobiste u svoj tim. Zašto? Jer su oni bili najkompetentnije osobe za te poslove.

Iako je predsjednik provodeći kampanju najavljivao kako više neće biti mjesta za lobiste u Bijeloj kući, u stvarnosti to nije bilo tako. Svaki šesti visoki dužnosnik njegovog tranzicijskog tima bio je iz redova sadašnjih ili bivših registriranih lobista.

U nedavnom izvješću, National Journal ustvrdio je da od 267 Obaminih politički imenovanih dužnosnika na najvišim funkcijama u izvršnoj vlasti, njih 30 ili 11 posto, su u proteklih pet godina bili registrirani lobisti. Očito administracija osjeća da stručnost i iskustvo ovih 30 ljudi ima veću težinu od činjenice da su se nekada bavili lobističkim poslom.

27 siječnja 2009. godine Ministarstvo financija dalo je izjavu kojom je obznanjeno da će lobistima biti zabranjeno kontaktirati službenike njihova Ministarstva vezano za plan ekonomskih poticaja za izlazak iz krize. Formulacijom izjave (pogotovo dijelom o „suzbijanju lobističkog utjecaja“) odaslana je poruka da pravo na participiranje u odlukama vlasti, koje je zajamčeno Prvim amandmanom američkog Ustava, ne vrijedi jednako za sve građane.

24. ožujka 2009. godine, tijekom konferencije za novinare, predsjednik Obama ustvrdio je „da nismo do kraja eliminirali utjecaj lobista u Washingtonu.“ Ovaj ishitreni komentar bio je izrečen u istoj rečenici u kojoj se spominjala nuklearna prijetnja Irana i borba protiv terorizma.

Ali konačni udar na našu profesiju uslijedio je 20. ožujka 2009. kada je predsjednik izdao odredbu sa službenom zabranom lobistima da ostvaruju osobne kontakte ili telefonsku komunikaciju s odjelima ili državnim službenicima koji su na bilo koji način povezani s planom ekonomskih poticaja za izlazak iz krize vrijednim 787 milijardi dolara.

Široki spektar interesnih skupina, s različitim političkim interesima i područjima djelovanja ujedinio se u protestu protiv ovakve odluke koja narušava građanska prava zajamčena Prvim amandmanom Ustava koji osigurava pravo na jednaki pristup i utjecaj na odluke vlasti. Ovakva odluka dovodi do smanjivanja transparentnosti, što je kontraproduktivno njezinoj svrsi.

 

Najreguliranija industrija u SAD-u

Sve gore spomenuto ilustracija je neprijateljski raspoloženog okruženja u kojem lobisti rade od dolaska Obamine administracije. Manje je poznato javnosti da je lobiranje najreguliranija profesija u SAD-u. Nijedna druga industrija ne mora podnositi službena izvješća šest puta godišnje koja uključuju podatke o pojedincima i tvrtkama koje zastupaju, s kime su se i kada susreli i o kojim pitanjima su razgovarali, za koji zakon su lobirali, koliki su pojedinačni iznosi ugovora sklopljeni s klijentima i koliko su novca donirali u izbornoj kampanji.

Većina građani nije ni svjesna da ih u novoj administraciji predstavlja jedna šestina, a možda i više, lobista koji zastupaju njihove interese. Još je veća ironija da je sam predsjednik najveći lobist na svijetu! On zagovara, educira i pokušava progurati svoj program, radeći upravo ono što rade lobisti.

Svijet lobiranja u proteklih šest mjeseci značajno se promijenio, ali ovim mjerama neće se postići napredak profesije. Mi ćemo se prilagoditi novim uvjetima kako smo to uvijek činili, a naše klijente ćemo nastaviti zastupati efikasno i etično. Naš posao kao onih koji educiraju i koji su stručnjaci za pojedina pitanja bit će potreban više nego ikad onima koji žele osigurati da se njihov glas čuje u Washingtonu.

Ivan Vuković

Galerija

Gallery

Newsletter


© Copyright 2014. Powered by WordPress