Bruxelles, 29. listopada 2012. – Tjedan dana nakon ostavke bivšeg povjerenika za zdravlje Dallija, situacije poznate pod nazivom “Dalligate” (skandal koji su borci za javno zdravstvo opisali kao najveću umiješanost duhanskog lobija u europsku politiku do sada), molba Philip Shepparda za samoregulaciju lobističke struke objavljena 16. listopada čini se nerazumnom, donosi EUobserver.

Shepparda, potpredsjednika SEAP-a, jedne od tri lobističke skupine koje zastupaju korporativne lobiste aktivne u Bruxellesu, brine kako bi izraz “unutarnje znanje” (eng. inside knowledge) iz izvješća EUobserver-a o višemilijunskom EU tržištu mogao pobuditi pretpostavku kako nešto nije u redu s lobističkom industrijom.

Silvio Zammit, lobist u središtu zbivanja situacije “Dalligate”, komentira kako je njegova praksa, iako nije upisan u EU Registar transparentnosti, u skladu s utvrđenim postupcima.  Drugim riječima, podliježe samoregulaciji.

Samoregulacija nije spriječila ovaj ili koji drugi skandal. To u konačnici narušava povjerenje građana u kreiranje javnih politika i djeluje na štetu poreznih obveznika.

Prema Sheppardu, uloga lobista je saznati što se događa u procesu donošenja politika i u tome nema ničeg lošeg dok se obavlja ispravno. Navodi kako SEAP-ov Kodeks ponašanja nadilazi onaj povezan sa službenim EU registrom, tvz. Registrom transparentnost. No kako se nosi s financijskim izvješćivanjem u odnosu na isti?

Službene smjernice za EU Registar propisuju da troškovi vanjskih aktivnosti, konzultantske naknade i aktivnosti izvan ugovora vezane za djelokrug oko registra moraju biti uključene u izvještavanje. Također se navodi kako izjava u Registru o ugovoru konzultanta ne oslobađa osobu od uključivanja ove naknade u vlastito financijsko izvješće.

Ali SEAP-ove Smjernice za članove kažu da u slučajevima gdje registrirani lobisti plaćaju naknade za vanjske usluge kao što su EU savjetnici, pravne tvrtke ili trgovinske udruge, ove naknade ne bi trebale biti uključene u njihove izvještaje. SEAP preporučuje da lobisti zatraže od konzultanta, odvjetničke tvrtke ili udruge da im izdaju takve potvrde.  Ova preporuka čini se direktnom suprotnosti smjernicama Registra transparentnosti i potencijalno može zamagliti stvarni trošak lobiranja. S obzirom da je Registar dobrovoljan, kooperanti se ne moraju uopće registrirati. Bez obzira na to, dane smjernice protivne onima Europske komisije i Parlamenta stvaraju dvostruke standarde i nekonzistentnost.

Prolazeći kroz članstvo SEAP-a, Alter-EU primjetio je da su samo 103 od 265 SEAP-ovih članova registrirani što je manje od 40 posto. Čini se da 36 od 117 organizacija za koje rade članovi SEAP-a nisu u registru- tek nešto više od 30 posto. Slično istraživanje prije tri godine rezultiralo je većim brojem organizacija povezanih sa SEAP-om, njih 161. Čini se kako se baza SEAP članstva sužava što je mogući pokazatelj neodobravanja samih lobista kada je u pitanju samoregulacija.

Ono što je sigurno jest da su mnoge tvrtke, među njima i organizacije koje pripadaju članovima SEAP-a, pronašle učinkovit način pristupa i utjecaja zapošljavanjem bivših dužnosnika. Alter-EU nedavno je pozvala europskog pučkog pravobranitelja da ispita postupke Komisije vezano za slučajeve “okretnih vrata” (eng. revolving door), prelazaka dužnosnika iz EU institucija u privatni sektor. Okretna vrata omogućuju onima koji mijenjaju strane prikupljanje vrijednih znanja iznutra zajedno s njihovom knjižicom kontakata kako bi otvorili ona vrata koja su zatvorena drugim interesnim predstavnicima ili građanima.

Uz javnu politiku koja odlučuje za 500 milijuna Europljana , neodgovorno je od EU nastaviti volonterski i samoregulirajući pristup.

 

Izvor: EUobserver

Prijevod i prilagodba: Daria Arežina

Galerija

Gallery

Newsletter


© Copyright 2014. Powered by WordPress