Bruxelles, 03. listopada 2012. – Na monitoring, izraz za detaljan nadzor EU institucija, odlazi 60-70% aktivnosti u Bruxellesu, navode govornici iz vodećih EU lobističkih tvrtki.

“Ne možete previše poduzeti ako ne pratite što rade EU institucije,” navodi David Earnshaw, direktor jednog od najvećih lobističkih poduzeća u Bruxellesu, Burson-Marsteller. “Naši klijenti su s nama jer smo im oči i uši u Bruxellesu, a ponekad i njihova usta, ali najviše oči i uši”, kaže Karl Isaksson, direktor Kreab Gavin Andersona.

Praćenje se uglavnom odnosi na otvorene izvore kao što su EU internetske stranice, objave za medije ili slanje pripravnika zastupnicima Europskog parlamenta. Earnshaw se prisjeća kako se 1990-ih gotovo svakodnevno hodalo do Europske komisije pokupiti omotnice s internim dokumentima dok je danas puno jednostavnije zahvaljujući tjednim biltenima.

Uz vojsku od 20.000 lobista u Bruxellesu, 965 osoba akreditirano je kao novinari u EU institucijama od kojih se stotinu bavi financijskim izvještavanjem.

EU institucije su prilično transparentne i često daju nacrte zakona lobistima i medijima s obzirom da žele neformalnu reakciju iz industrije. Dakako, “trgovanje povjerljivim dokumentima je strogo zabranjeno, radi se jednostavno o dijalogu i razmjeni ideja. Fascinantno koliko je sve otvoreno,” navodi Karl Isaksson. Naglasak na otvorenim izvorima odličan je PR za lobiste, stoga ne čudi uvredljivost ideje da se radi o mutnoj profesiji koja šteti javnim interesima.

Nadalje, uočeno je kako je Lisabonski ugovor imao dvostruki utjecaj na lobiranje. Potaknuo je suodlučivanje dajući više zakonodavne moći zastupnicima i otvaranje više informacija, ali je, s druge strane, potaknuocomitology (retroaktivno prilagođavanje EU zakona “iza zatvorenih vrata” koja daje veću moć odborima i predstavnicima iz država članica).

Kako bi bili u toku, bitno je znati funkcioniranje EU stroja i zadobiti povjerenje dužnosnika i službenika. Komercijalno vrijedan materijal uglavnom dolazi iz komisijinih općih uprava za poljoprivredu, zaštitu potrošača, energetiku, zaštitu okoliša, fiskalnih poslova te zdravstva i prometa. EU služba za medije objavljuje odluke na tiskovnoj konferenciji ubrzo nakon njihovog donošenja srijedom, no novinari Reuters-a ih često posjeduju već u ponedjeljak. U nekim je slučajevima mjesecima ranije moguće dobiti i prvi nacrt iz stručne skupine – odbori akademika, pravnika i ostalih koji pomažu dužnosnicima pripremiti određeni zakon prije no što konzultacije i započnu.

Nekoliko je načina za dobivanje povjerenja EU dužnosnika. Nužno je odvojiti dovoljno vremena za svladavanje teme tako da izvor dobije povratnu informaciju. Osim toga, dužnosnici su doseljenici iz raznih zemalja koji su vrlo često otvoreni za sklapanje novih prijateljstava s obzirom da su im ona stara u domovini. Ali nisu lagane mete.

Većina velikih lobističkih poduzeća zapošljava bivše dužnosnike EU koji se u praksi nazivaju “okretna vrata” (eng.revolving door), a koja donose već izgrađene odnose s EU osobljem. Lobisti imaju i druge trikove u rukavu, primjerice zapošljavaju corporate intelligence poduzeća kako bi za klijente saznali potrebne informacije, a prikupljanje i analiza se najčešće vrši privatnim istraživanjem. Belgija, primjerice, ima 858 licenciranih osoba za takvu vrstu prikupljanja podataka.

Postoje određene indicije koliko je vrijedno EU intelligence tržište. Akademik Dieter Plehwe u veljači je procijenio na vrijednost između 1,5 i 3 milijarde eura što je otprilike 100 tisuća eura po lobistu mjesečno uzmemo li da ih je 20 tisuća. Izvori Euobserver-a navode procjene od oko 60.000 eura po lobistu mjesečno. Unatoč dokazima i pretpostavkama, točan podatak cijene znanja na EU tržištu je nepoznat.

Cijelo izvješće možete pročitati ovdje.

 

Izvor: Euobserver

Prijevod i prilagodba: Daria Arežina

Galerija

Gallery

Newsletter


© Copyright 2014. Powered by WordPress