Vijeće EU okuplja vlade 28 država članica Europske unije i jedno je od najvažnijih tijela koja donose odluke u EU. Niti jedan novi zakon EU ne može se donijeti bez suglasnosti Vijeća.

No, Vijeće EU je također jedna od najprostranljivijih i najočitijih institucija EU. Vijeće EU trenutno nije dio registra transparentnosti lobiranja u EU (uskoro će započeti pregovore za pridruživanje, ali vrlo slabe pojmove), a njezine rasprave i rasprave često su skrivene u tajnosti.

Vijeće također može biti plodno teritorij za korporativne lobiste koji koriste svoj utjecaj kako bi osigurali povoljne rezultate. Bilo je to putem ministara država članica i dužnosnika u Berlinu, Madridu, Parizu, Londonu ili drugdje; putem trajnih predstavki 28 država članica u Bruxellesu; ili putem Vijeća EU sama, korporativni lobisti fokusiraju se na ovu instituciju kako bi ojačali lobiranje usmjereno na Europsku komisiju i Europski parlament.

I prečesto, korporativni lobisti pobijediti. Općenito, Vijeće prihvaća mnogo više poslovnih pozicija od parlamenta, dok države članice često žele promicati lobističke pozicije velikih domaćih tvrtki i usvojiti ih kao svoje.

Osim formalnih postupaka Vijeća, korporativni lobisti mogu iskoristiti svoj utjecaj kroz vlade država članica da utječu na odlučivanje u EU, tj. putem članstva država članica stručnih skupina Komisije; putem komiteta “komitologije” koje nadgledaju provedbu zakona EU; i kroz neformalne rute, poput osobnih kontakata između EU i nacionalnih čelnika. Slijedi nekoliko primjera lobiranja u Vijeću EU.

1. Carmageddon iliti kako EU pogrešno upravlja financijskim tržištima

EU je usvojila nova pravila koja će pomoći trgovini sekuritiziranim kreditima, a to su i financijski instrumenti koji su bili glavni uzrok financijske krize 2008. godine. Unatoč znakovima upozorenja novog “subprime mjehura” u kreditima automobila koji dolaze iz SAD-a, proizvođači automobila i financijera lobirali su za EU, uključujući i Vijeće, kako bi lakše nagađali o takvim zajmovima.

2. Telefonica – dobro povezan EU i Španjolski lobi

Uoči EU politike “Roam like in home” – koja je namjeravala okončati velike troškove roaminga za korisnike mobilnih telefona – izložili smo kako je frakcija država članica apsorbira interese svojih telekomunikacijskih tvrtki i osigurala kompromise koji su doveli do roaminga složenijim i slabiji nego što bi inače bilo. Predizborna bitka oko trošenja roaminga, a posebno njegova konačna faza u kojoj se debitirala veleprodajna roaminga, pokazala je što se događa kada države članice s suprotnim interesima moraju pronaći sporazum na razini EU. Štoviše, to pokazuje što se može dogoditi kada se nacionalni korporativni interesi usvoje kao nacionalni javni interes, u ovom slučaju, španjolska vlada i telekomunikacijski div Telefónica. Konačno, glavni nacionalni operateri kao što su Telefónica (zajedno s ostalima kao što su Deutsche Telekom i Orange) su izgubili bitku na veleprodajnom roamingu, no pronalaženjem simpatičkog uha u Komisiji i udruživanjem s državama članicama u Vijeću, uspjeli su osigurati kompromisi koji su doveli do roaminga postajući složeniji i slabiji politički paket nego što bi to inače mogao biti.

3. Od Marrakecha do Bruxellesa: duga ruka lobija za autorsko pravo u EU

Naš je članak izložio kako su članovi industrije autorskog prava i njihovi politički saveznici borili u predizbornoj borbi za predstojeće autorsko pravo, što bi omogućilo bolji pristup širokom rasponu tiskanih publikacija za slijepe i slabovidne osobe. U središtu su bili države članice i zastupnici Europskog parlamenta.

Izvor: www.corporateeurope.org

Galerija

Gallery

Newsletter


© Copyright 2014. Powered by WordPress