Više od polovice svih australskih lobista prethodno je radilo u Vladi ili glavnim političkim strankama, od kojih je četvoro njih bilo u uredima ministara, parlamentarnih tajnika ili zastupnika.

Guardian Australia istražuje pozadine svih 483 osoba navedenih registru lobista, objavljenog u srpnju. Provjeravajući svako bivše zaposlenje u saveznoj ili državnoj vladi, bilo kao političari, politički djelatnici, dužnosnici stranke ili javni službenici.

Analiza, za koju se vjeruje da je prva takve vrste, otkriva 255 lobista, ili 52,8%, onih koji su prethodno bili zaposleni u Vladi ili kao dužnosnici političkih stranaka.

Viši savjetnici u Ministarstvu rudarstva napustili su svoje poslove unutar ministarstva, te su započeli sa poslom lobista za rudarske tvrtke, dok se slično dogodilo i sa nekadašnjim šefovima kabineta australskog premijera, te se pridružili tvrtkama koje predstavljaju kockarsku industriju, dok su savjetnici ministra zdravstva pridružili su se farmaceutskim divovima, a viši savjetnici vlade Queenslanda preselili su se u Adani.

“Ljudska je priroda biti suosjećajaniji prema argumentima od onih koje poznajemo i volimo”, rekao je Wood. “To je rizik za stvaranje politike: donositelji odluka trebaju slušati skupine s najboljim idejama, a ne samo one s najboljim vezama”.

Analiza također pokazuje veliki broj bivših vladinih dužnosnika čija je prošlost skrivena u službenom registru lobista.

Registar, koji služi kao prozor javnosti u svijet lobiranja, samo označava lobiste kao bivše predstavnike vlasti, te otkriva da je velik broj njih prije radili na pozicija kao što su savezni ministri, parlamentarni tajnici, državni službenici ili članovi obrambenih snaga.

Zasebna analiza šest arhiviranih lobističkih registara ukazuje kako bivši političari i vladini dužnosnici sve više postaju dominantni u svijetu lobiranja. Ukupan broj lobista je pao, ali je povećan broj osoba navedenih u registru kao bivših predstavnika vlasti.

Tijekom 2012. godine oko 150 od 590 lobista navedenih u registru ispunjavalo je kriterije kao bivši predstavnici vlasti, što činilo udio od oko 25%.

Njihova dominacija od tada raste svake godine. Najnoviji registar iz rujna navodi 200 od 535 lobista, odnosno 37%, kao bivše predstavnike vlasti.

Nijedna od analiza ne uključuje “in house” lobiste. “In-house” lobiste teže je definirati, ali njihova je glavna značajka to što su zaposleni izravno od velikih korporacija ili interesnih skupina kao savjetnici za odnose s Vladom..

“In-house” lobisti uglavnom rade bez značajnih kontrola ili transparentnosti u Saveznom parlamentu.

Antikorupcijski zagovornici kažu kako analiza ističe sindrom “rotirajućih vrata” u politici, gdje se moćne osobe slobodno kreću između industrije i vlade.

Razlozi za period “hlađenja” kod javnih dužnosnika koji su obavljali neki posao kao djelatnici Vlade, a koji traje godinu dana, služi tome kako bi informacije i znanja stečena na tadašnjoj poziciji ostala neiskorištena na nekom drugom zaposlenju.

No, razdoblja “hlađenja”, slabo se provode i ne primjenjuju se u mnogim slučajevima. Primjerice, bivši ministar rada Martin Ferguson napustio je parlament i postao predsjednik savjetodavnog odbora vrhovnog tijela za industriju nafte i plina, australske Udruge za naftu i istraživanje.

Ferguson ne zadovoljava definiciju lobista jer radi kao djelatnik vrhovnog tijela.

Lobiranje igra važnu ulogu u bilo kojoj demokraciji, kažu stručnjaci, a jasne prednosti imaju bivši predstavnici vlasti u ulogama lobiranja.

Oni pomažu svojim klijentima da shvate kako vlada funkcionira, kako se formulira politika i može razjasniti složenost saveznih javnih službi.

No, izvršna direktorica Transparency International Australije, Serena Lillywhite, izjavila je kako je nedostatak regulacije kretanja između Vlade i lobista stvario plodno tlo za razvoj dubljih odnosa između dviju profesija.

Izvor: The Guardian

© Copyright 2014. Powered by WordPress