Menadžment Wal-Marta je sve ambiciozniji nakon usmjerenosti prema otvaranju podružnica u Aziji. Tvrtka ne voli čekati da se dogodi veliki preokret, posebno kada se pametna ulaganja događaju u državama poput Indije. Umjesto toga, traže se prečice. U Indiji, nažalost za njih, to nije lako jer zahtijeva veliku količinu iskustva da se to radi na lokalnoj razini. To se pokazalo očitim kad je firma pokušala pogurati lobiste da se dosjete pogodnih poteza za njih, u parlamentu.

Lobiranje u SAD-u

Čak i u vlastitoj zemlji su podmitili zakonodavce sa do 25 milijuna dolara, da bi se ubacili u poslovanje sa zemljama preko oceana – to uključuje i Indiju i mnoge druge zemlje. Izvješće koje je podnio jedan od umirovljenih sudaca stvorilo je veliku galamu za vrijeme parlamentarnih postupaka. Partije opozicije htjele su odrediti da li se tako podmićivalo i u Indiji. Wal-mart je u odgovoru na te optužbe rekao da nisu učinili ništa što bi se moglo nazvati neprikladnim dok su lobirali u SAD-u. Čak i službenici u zemlju podupiru Wal-mart jer nisu prekršili nikakav zakon budući da je takva praksa u SAD-u prihvaćena kao nešto legalno. Što se tiče Indije, lobiranje je još uvijek siva zona. Poslovni ljudi ne raspravljaju o problemima sa službenicima iz vladinog sektora. Tvrtkama nije dopušteno da troše na lobiranje. Vanjski utjecaji na vladine odluke nisu dopušteni bez obzira na to bio taj utjecaj manji ili veći. Poštene odluke se donose bez obzira na veličinu klijenta – lokalnu ili internacionalnu. Čak se ni političke kampanje ne smiju podržavati korporativnim novcem. S obzirom na sve navedeno, lobiranju u Indiji zasigurno nema mjesta.

Primjer lobiranja u 2010.

Telefonski razgovori između velikih lobista i ključnih ministara su se u to vrijeme u pravilu snimali i predstavljali kao kršenje zakona. Lobisti su utjecali na ključne službenike da se učini neke znatne prepravke. To je dovelo do velikog odjeka. Veza između vlasnika velikih firmi i vladinog sektora dovela se u središte pozornosti.

Djelatnik za odnose s javnošću iz istog ureda kaže da je lobiranje jedna vrsta iznuđivanja, što je nedopustivo.

Na kraju , sve ovisi o izmjeni pravila. Pravila moraju napravljena da se razumiju granice. Kad ne postoje jasne granice i norme postavljene u zakonu da se dopusti lobiranje u SAD-u ili bilo kojoj drugoj državi, dovesti to u praksu je poput hodanja po užetu. Teško je čak i u današnjem SAD-u. Blisko promatranje je ključno da se ispravno razlikuje između dobrog i lošeg. Tvrtke dan danas lobiraju u SAD-u ali nisu ograničene, zbog čega je Wal-mart i dobio prekomorska prava kroz ulaganje truda u lobiranje. Pristup mora biti jedan koji je legalno dopustiv i odobren od strane ključnih službenika.

Izvor: alldc.org

 

© Copyright 2014. Powered by WordPress